sub - 28.05.2011
Prošlo je dosta vremena od kada sam zadnji puta nešto ovdje napisao. Zašto imam opet potrebu, ne znam, vjerojatno zbog svoje lijeve polovice mozga koja ekšueli jedina radi u mojoj glavi i koja mora stalno forsati da se izražavam suvislim rečenicama. Ta ista polovica mozga mi je totalno izokrenula život u zadnjih godinu dana. Konačno sam odbacio sve preostale strahove koje sam imao i odlučio raditi sa svojim životom što mi je volja, ne šljiveći pola posto što traži okolina od mene tj. što zapravo svi očekuju. Što se točno desilo?
Blago rečeno, ispunile su mi se sve životne želje - radim kao novinar, imam fenomenalnu curu, odjebao sam faks koji me jebeno frustrirao i uskoro napuštam roditeljsko gnjezdo. Postao sam samostalna osoba koja financira samog sebe, osoba koja radi što voli te emocionalno ispunjena osoba. I nisam sretan. Zapravo, nije da nisam sretan, nego sam ravnodušan. Nije me briga da li ću živjeti još jedan dan ili još 100 godina. Imam neki glupi osjećaj da sam postigao svoj životni cilj. Možda je taj osjećaj nije za koji ga smatram, ali kao što većina mladih želi ostvariti karijeru, imati novce, stan, auto u garaži, obitelj i doživjeti starost da ih unuci vesele, mene to ne dira pola posto. Ne osjećam nikakvu potrebu da odrađujem sve te utvrđene običaje niti imam potrebu nekoga dovoditi na ovaj svijet. I TO SE NEĆE PROMIJENITI, koliko god uvijek svi govore kako mi mladi nemamo iskustva i kako ništa ne znamo. Da li sam zbog toga čudan? Vjerojatno bi većini bio kada bi isticao svoje životne stavove što ne radim jer mi se naprosto neda natezati s ljudima koji razmišljaju samo na pravocrtnoj liniji...
To je vjerojatno "kriva" ili "srećom zaslužna" upravo moja lijeva polovica mozga. Meni sve mora imati logiku, smisao tj. jednadžba mora biti uravnotežena. Ako nije tako, onda većinom ignoriram to što se prkosi sa pravilima logike i racionalnog razmišljanja. A upravo sve te šablone u kojima ljudi svakodnevno žive su apsolutno nelogične i bez ikakvog smisla. Moraš se krstiti, pričestiti, firmati, oženiti, imati djecu te opet s njima raditi sve to iznova. Ako ne želiš to, ti nisi normalan, čudan si, ne valjaš. Raspravljati nema smisla jer kak bi rekli ovdje u Zagorju, "Je, to tak mora biti". S druge strane je opet frustrirajuće što svi očekuju od tebe da to odradiš i ako se ne želiš pokoriti, nastaje cijeli urnebes. Kako roditeljima objasniti da si jednostavno drugačija osoba sa drugačijim pogledima na život? Nikako očigledno.
I sad da se vratim na moje životne ciljeve. Nije da ja ne želim jednog dana imati svog potomka, nego ne želim prolaziti cijelo ovo društveno sranje niti biti na ratnoj sjekiri sa cijelom rodbinom te zapravo sa svima koji me poznaju. Ne želim tom nekom fikitivnom klincu pružiti takav život i da odrasta u takvoj malograđanskoj okolini, a tu mislim na cijelu ove blesavu državu. Seliti se van opet nema smisla jer ne može taj fikitivni klinac biti odvojen od kompletne rodbine koju ekšueli imam. Što me na kraju dovodi do zaključka da sam ispunio svoj životni cilj - radim posao koji volim, imam fenomenalnu curu i mogu sam sebe uzdržavati. Veliki novci mi ne trebaju, obiteljske porive nemam i ne patim za nikakvim izmišljenim šablonama.
Iskreno, čovjek nekada poželi da je blesav i da se naprosto stopi sa okolinom...
Objavio ant0n1us u 28. svibanj 2011 1:47:34 | 1 komentara
Kolumna by ant0n1us. || 28. svibanj 2011 1:47:34